Zašto je danas pravi trenutak da započnete svoj biznis

Imala sam posao. Imala sam obrazovanje, iskustvo, znanje i toliko toga što sam godinama učila. Na papiru je sve izgledalo sasvim dobro.

A iznutra sam imala osjećaj da stojim u mjestu.

Često sam na poslu imala osjećaj da moj potencijal nije iskorišten. Kao da svakog dana radim isto, razmišljam isto, ponavljam iste stvari i polako postajem sve manje radoznala. Imala sam osjećaj da me sredina u kojoj radim guši. Da zatupljujem. Da u meni postoji mnogo više energije, ideja i sposobnosti nego što ih imam gdje pokazati.

I nisam znala šta da uradim s tim.

Nisam znala šta bih pokrenula.
Nisam znala u čemu sam zapravo dobra.
Nisam znala da li bih uopšte mogla imati nešto svoje.

I, iskreno, plašila sam se.

Pokušavala sam različite stvari. Razmišljala o različitim idejama. Kretala u jednom pravcu, pa odustajala. Mijenjala zamisli. Tražila sebe.

Danas mi je drago što nisam odmah pronašla odgovor.

Jer da jesam, možda nikada ne bih pronašla ono što zaista volim.

A onda se nešto promijenilo.

Počela sam da zamišljam sebe u potpuno drugačijem svijetu.

Vizualizovala sam kako držim radionice. Kako stojim pred ljudima i pričam o onome što znam. Kako zajedno sa ljudima radim na njihovim idejama. Kako imam sastanke, razgovaram, upoznajem nove ljude, učim, stvaram, organizujem, putujem i svaki dan radim nešto drugačije.

Zamišljala sam sebe kako se budim sa osjećajem da imam razlog da ustanem i da radim ono što me pokreće.

I možda je najčudnije što sam prvo počela da živim taj život u svojoj glavi.

A onda sam počela da ga stvaram u stvarnosti.

Bez novca.

Bukvalno sam počela bez novca, bez svog registrovanog biznisa i bez sigurnosti da će sve uspjeti.

Prva prilika došla je kroz jednu osobu koja je već imala registrovano preduzeće. Dobila sam mogućnost da realizujem jednu uslugu kroz njihovo preduzeće, dok svoje još nisam imala registrovano. To mi je bio početak.

Nije bio savršen.

Nije izgledao kao veliki poslovni početak koji danas zamišljamo kada kažemo „pokrenula sam biznis“.

Bio je mali.

Ali meni je značio sve.

Jer sam tada prvi put osjetila ono što nisam mogla osjetiti na mjestu na kojem sam godinama radila.

Osjetila sam sebe.

Osjetila sam da mogu.
Da znam.
Da mogu ljudima nešto dati.
Da mogu učiti druge, ali i učiti od drugih.
Da mogu stvarati nešto što ima smisla.

I onda sam počela.

Jedna radionica.
Jedan sastanak.
Jedna nova ideja.
Jedan novi kontakt.
Jedna nova prilika.

I malo po malo, ono što sam nekada samo zamišljala počelo je da postaje moj svakodnevni život.

Danas imam dane kada imam sastanke, radionice, projekte, nove ljude, nove ideje i deset stvari koje treba završiti.

I znate šta?

Presrećna sam.

Ne zato što je sve savršeno. Nije.

I dalje postoje neizvjesnost, umor, greške, neuspjeli pokušaji i dani kada se pitam jesam li sve ovo mogla drugačije.

Ali sada imam nešto što mi je dugo nedostajalo.

Imam osjećaj da koristim svoj potencijal.

Da učim.
Da rastem.
Da stvaram.
Da ostavljam nešto iza sebe.

I možda je to ono što sam sve vrijeme tražila.

Nisam tražila savršen posao.

Tražila sam prostor u kojem mogu biti ono što jesam.

Zato danas, kada razgovaram sa ljudima koji mi kažu:

„Imam ideju, ali ne znam odakle da počnem.“

ili:

„Volio/la bih nešto svoje, ali me strah.“

ja to zaista razumijem.

Jer sam bila tamo.

Znam kako izgleda kada imaš ideju, ali nemaš novac.
Kada imaš potencijal, ali nemaš samopouzdanje.
Kada želiš promjenu, ali nemaš pojma šta bi ta promjena trebalo da bude.

I zato ne vjerujem da svako mora odmah imati savršen biznis plan.

Ponekad prvo moraš pronaći sebe.

Probati nešto.
Pogriješiti.
Odustati od nečega.
Probati ponovo.
Upoznati ljude.
Slušati sebe.
I dozvoliti sebi da otkriješ da možda postoji nešto u čemu si mnogo bolji nego što si ikada mislio.

Ja nisam krenula zato što sam bila sigurna da ću uspjeti.

Krenula sam zato što više nisam željela da ostanem na mjestu na kojem sam osjećala da se gasim.

A onda sam, korak po korak, pronašla nešto što me pokrenulo.

Nešto što je moj svijet učinilo drugačijim.

Ne savršenim u smislu da je bez problema.

Nego savršenim za mene.

Zato, ako danas imaš ideju, ali misliš da nemaš dovoljno novca, znanja, iskustva ili hrabrosti možda ti ne treba još jedan razlog da čekaš.

Možda ti treba samo jedan mali korak.

Ne moraš danas znati gdje ćeš biti za pet godina.

Ja nisam znala ni šta želim da pokrenem.

Samo sam znala da želim da napravim nešto svoje.

I upravo je taj mali osjećaj bio dovoljan da počnem.

A ponekad je početak svega upravo to da sebi konačno dozvoliš da pokušaš.